Vječiti mladić, neponovljivi komičar i proslavljeni glumac gospodskih manira preuzetih od stare škole ponašanja i ophođenja, Milan Lane Gutović, ali poznatiji kao Srećko Šojić, zvijezda komedija „Bela lađa" i „Tesna koža", koji obraz prodaje za ‘kafućino’  i ‘prasiće’ predstavlja neponovljivu Hit komediju pod nazivom „Ukrađena ličnos’…", i na kazališne daske dovodi „čuvenog" Srećka Šojića.  Rame uz rame s Nikolom Simićem, Lane je zasmijao brojne gledatelje, tumačeći lik nepismenog direktora, koji sve najbolje od života grabi samo za sebe.

Legendarne scene ušle su u anale i godinama kasnije i dalje se spominju u svakodnevnom govoru.

Završio je Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu i 1967. godine došao u Jugoslovensko dramsko pozorište kao mlad glumac u grupi koju su tada popularno nazvali „Bojanove bebe", jer ih je doveo Bojan Stupica. Godine 1989. u Puli je dobio „Zlatnu arenu" za ulogu u filmu „Poltron".

 

Sa spretnošću i duhom seoske bitange, potura/nameće se Europskoj uniji kao kandidat za predsjednika. Nijedan postavljeni uvjet njemu nije nimalo težak za ispunjenje, jer ništa što nudi njega osobno ni malo ne košta. Izdaja je za njega potpuno prihvatljiva, a tu osobnu izdaju naziva „suradnjom".

Šojić jako bolestan i ozlijeđen diktira svome suradniku, budući da ne može pisati, da umjesto njega piše pismo Europskoj uniji da i njega prime u Europsku uniju.

Diktirajući svoju ponudu za funkciju predsjednika, otkriva uz sve nakaznosti ponude i dio osobnosti koja ga čini scenski zanimljivom. Sve što izgovori oboji lakoćom prevare, spretno izvrće realnost i prilagođava je trenutku, a sve to čini virtuozno s nevinošću koja povremeno postane slična nevinosti životinje.

"Naslov predstave izveden je iz jedne rečenice glavnog lika. On se žali međunarodnoj komisiji i EU, te traži odštetu jer je potpuno ojađen i ukradena mu je ličnost.

I tu kreće, zaplet, smijeh, koji nama na poznat način može samo interpretirati poznati Srećko Šojić na sebi svojstven način iz poznatih serija i filmova.

Komedija govori i o padu društvenih vrijednosti i društva u cjelini u kojem lik Šojića (kao karikaturalna metafora) društveno ne stagnira, već naprotiv, napreduje.

Predstava za koju se uvijek traži karta više...

 

(I:teklic.hr)